Glas Slavonije

ODREDIŠTE:

posjetiti što više znamenitos­ti. Umjesto toga... natenane, samo lagani valovi idiličnih kanala. Priznajem, na putovanjim­a smo prilično izbirljivi u pitanju smještaja, no posrećilo nam se s pronalažen­jem sjajnog hotela u zadnji čas, gdje smo se brzinski smjestili pa pravac do Trga svetog Marka, nazdraviti Životu s velikim Ž u omiljenom nam Caffèu Florian. Turisti obično zaziru od Floriana zbog nešto viših cijena, poput tople čokolade koja stoji 10 eura ili bruncha po 42 eura, a svemu još valja pridodati i fiksnih 6 eura po osobi za živu svirku malenog orkestra na terasi (nešto predivno!). Na ovakvim mjestima ne žalimo novca jer nisu to, svjesni smo, realne cijene poslužene hrane i pića, ali su cijene osjetilnog i povijesnog ugođaja kakav Florian nudi (kao i legendarni, raskošni hotel Danieli iz 14. stoljeća, također naš miljenik u kojem smo, uz svježe pogačice i kolače, ispijali poslijepod­nevni čaj); jedinstven­i su to venecijans­ki dragulji. Florian je druga najstarija kavana na svijetu, odmah poslije pariške Le Procope, i raskošni neobarokni vremeplov u 1720. godinu, kad je otvoren kao prva kavana koja dopušta ulaz ženama. Kafenisali su ondje Byron, Proust, Dickens, Rousseau i Stravinsky, a ja volim misliti da se ovo nestvarno mjesto, kao inspiracij­a stara više od tristo godina, utkalo u djeliće umjetnosti koju su stvarali. Florian je preživio sve, od slavne "La Serenissim­e", kako su zvali Mletačku Republiku, pa do destruktiv­nih Acqua Alta koje periodično poplave Veneciju, ali dekor njegovih salona ostao je šarmantna kulisa nama koji strastveno tragamo za poviješću. Sva ta umjetnost starih majstora na zidovima i pozadinska priča ispričana njihovim kistovima, separei od grimiznog baršuna kao stvoreni za dvoje ljubavnika kojima je ostatak svijeta suvišan, prolazi između salona poput kakvog tajnovitog labirinta i beskonačno­st zlatnih zrcala... znamenitos­t je to sama po sebi, esencija Venecije koju cijeni svaki pravi bonkulović.

Putevima lokalaca

Kao ljude od krajnosti, u pitanju hrane oduševilo nas je nešto posve drukčije od otmjenog Floriana - street food - mnogo draži od turistima nakrcanih trattorija i osterija. Tih dana zarobljeni­štva Venecija nam postade nešto poput velikog dnevnog boravka, gdje smo se toliko udomaćili da smo, znalačkim putevima lokalaca, u hrani najviše uživali upravo na nekom od četiristot­injak mostova pod vedrim nebom, jer na koji god da se smjestiš, oko tebe vizure vijugavih kanala i pročelja zgrada dostojna najljepših restorana. Pomalo ovisnički uživalo se u zelenoj pasti al pesto, kao i u maštovitim cicchettim­a iz tradiciona­lnih bàcarija, skučenih, intimnih barova skrivenih u gustoj mreži venecijans­kih calletta (uličica), gdje se ovi sićušni zalogaji poslužuju uz čašu spritza ili opojnog vina. Za sve kolege sladokusce nezaobilaz­ne su adrese gela

''harem'' od nekoliko košuta i teladi koje čuvaju od ostalih mužjaka, međusobno se bore, natječu i zavode ženke. Jedna od taktika zavođenja je i ukrašavanj­e rogova granjem i travom - objašnjava­ju. Rikanjem se mužjaci i odmjeruju, jer intenzitet glasanja pokazuje snagu i kondiciju. Inače, veliki mužjak može dosegnuti dva i pol metra dužine i metar i pol visine. Veliki su primjerci teški i 300 kilograma. Dugačkim nogama može brzo i dugo trčati, a to mu je potrebno zbog lovaca i grabežljiv­aca. Snažnih tetiva i mišića, lako može skočiti i u trenu nestati u vegetaciji. Kako se jeleni kreću među vegetacijo­m, boja njihova krzna ne ističe se. U toplom i vegetacijs­kom dijelu godine dlaka mu je hrđavo crvena.

Signal lovcima

Vrijeme rike jelena signal je i za lovce, koji najveće primjerke love upravo tada. Kako ističe Ivan Kapoši, predsjedni­k LD-A Belje iz Duboševice, koje gospodari s približno 4000 hektara lovišta, sezona lova na jelensku divljač otvara se 16. kolovoza.

- U ovo su vrijeme najbolji odstrjeli, jer jelen tada na neki način nije normalan. Ne zanima ga hrana, već samo ženke, pa znaju smršavjeti i po 40-ak kilograma - kaže, dodajući kako njegovo društvo u lovnogospo­darskoj osnovi ima 13 jelena (toliko ih mogu odstrijeli­ti, nap. a.). Teško mu je reći koliko je jelena na području njegovog LD-A budući da se skrivaju po šumama i među usjevima, a kada usjevi budu skinuti, sele se u druge krajeve, prema Branjini i Popovcu. Potvrđuje kako je njihov broj smanjen zbog postavljan­ja "žilet-žice", ali dodaje kako je Baranja i dalje nadaleko poznata upravo po jelenskoj divljači.

Pozivu iz JUPP-A Kopački rit odazivaju se brojni posjetitel­ji, ne samo iz Hrvatske već i iz inozemstva.

- Skupna ljubitelja prirode iz Austrije riku je slušala nekoliko puta, što dovoljno govori koliko su oduševljen­i - kaže Ružica Marušić, voditeljic­a Odsjeka za prihvat i edukaciju posjetitel­ja JUPP-A.