Glas Slavonije

ULAZAK U STANDARD

Nova školska godina je na pragu, a roditelji mnoge djece s teškoćama još uvijek nisu pronašli pomoćnika u nastavi koji će njihova školarca pratiti kroz nastavu. Iako je stupio na snagu novi pravilnik koji definira minimalnu satnicu pomoćnika u nastavi i donosi druga prava, interes za ovo zanimanje nije velik, pa će neka djeca zbog manjka asistenata ostati uskraćena za školovanje.

Roditelji se žale

Kako nam kaže Suzana Rešetar, predsjedni­ca udruge Sjena, teško je doći do asistenta za dijete s autizmom, a još teže zadržati ga nekoliko godina jer zbog loših uvjeta rada napuštaju sustav. "Roditelji nam se žale, zovu, šalju mejlove... U novom je pravilniku definirano da može biti samo jedan pomoćnik u nastavi po posebnom odjelu, što je za sedmero djece, nekad i više, definitivn­o premalo. Svima treba podrška, jedan čovjek to ne može odraditi. Pomoćnika definitivn­o nema, roditelji ih naveliko traže preko društvenih mreža, printaju i lijepe oglase... Katastrofa, kao da svake godine idemo korak unatrag", ocjenjuje Rešetar.

Djece s teškoćama sve je više. Procjenjuj­e se da je u Hrvatskoj već gotovo 10.000 djece koja trebaju pomoćnika u nastavi, a pomoćnika je oko 6000. Za plaću od 600 do 800 eura, koliko će imati otkako im je novim pravilniko­m zajamčena minimalna satnica, malo tko će se odlučiti za taj posao.

“Mnogo je novodijagn­osticirani­h s autizmom jer je dijagnosti­ka sve bolja, a sva nam ta djeca ulaze u predškolsk­i odgoj ili u redovni obrazovni sustav bilo u redovan razred ili poseban razredni odjel. Imamo djecu kojoj je potrebna pomoć i podrška, a toga nema. I opet je sve na leđima roditelja. Koliko je roditelj snalažljiv, uporan, hrabar, ne da se zastrašiti, toliko će to dijete imati, što je poražavaju­će za socijalnu državu", poručuje čelnica udruge Sjena.

Njezin sin Ivano sad će krenuti u srednju školu, u specijalnu ustanovu gdje će imati poseban program i dijeliti pomoćnika u nastavi s još jednim dječakom s autizmom. Ivano je, ističe Suzana Rešetar, imao sreće da je čak tri godine uzastopno imao istu asistentic­u. “Ono što sam vidjela kod obrazovanj­a svog sina, jest da ljude treba dobro platiti. Nitko ne živi od zraka, a život u Hrvatskoj je postao jako skup, i toga smo svi svjesni. Drugo, treba im omogućiti radne uvjete, a ne ugovor na određeno, pa se svake godine moraju iznova javljati na natječaj. To nije sigurnost. Najviše iritira što pomoćnici u nastavi u većini škola, čast rijetkim iznimkama, nemaju nikakvu podršku stručnih suradnika škole. Konkretno, tijekom školovanja mog Ivana njegova pomoćnica u nastavi i ja bile smo stručni suradnici - pomagale profesorim­a, dogovarale se. Svaka škola bi morala imati od jednog do dva stručna suradnika, čija je uloga da budu voditelji procesa obrazovanj­a nastavnom osoblju i pomoćniku u nastavi", upozorava Rešetar.

Ključna karika

Konkretno, trebali bi osmisliti individual­izirani kurikulum za dijete s teškoćama po kojem će pomoćnik u nastavi s njim raditi, jer su sada prepušteni sami sebi.

“Pomoćniku treba netko reći kako će raditi određeni nastavni sadržaj - hoće

U udruzi PUN-HR očekuju da će ih na temelju novog pravilnika Ministarst­vo znanosti, obrazovanj­a i mladih konačno svrstati u standard zanimanja. To bi im, kažu, donijelo siguran status, na temelju kojeg mogu tražiti svoj koeficijen­t. “Naše zanimanje službeno ne postoji, a radimo već godinama. Zato neki od nas dobiju plaćen smjenski i minuli rad, no u većini krajeva to se ne plaća jer se kolektivni ugovor u našem slučaju uglavnom ne poštuje”, upozorava Pavičić. Pitanje je, dodaje, i što će biti s pomoćnicim­a u nastavi nakon 2027., kad istječu projekti europskih fondova preko kojih su plaćeni.

li, na primjer, tablicu množenja raditi kroz slike, kockice, štapiće... On je u neposredno­m radu s djetetom, a nema upute. Postane im teško i odlaze, kažu da su premalo plaćeni jer to je doista ozbiljan posao", ističe. Osim toga, u školama asistente smatraju nosačima torbi, upozorava Rešetar. Škole kao usta

nove moraju, kaže, shvatiti da su pomoćnici u nastavi ključna karika u inkluziji, a ne netko tko će dijete odvesti do WC-A i pridržati torbu. "Naša djeca ne mogu bez njih, a mi do tog nivoa nismo došli i sve se manje ljudi javlja za taj posao, više će zaraditi kao konobari", zaključuje.

Koliko pomoćnika u nastavi u ovom času nedostaje ne zna se, jer natječaji još traju. Ali indikativn­o je što se u mnogim školama ponavljaju jer mjesta nisu popunjena, kaže Nataša Pavičić, predsjedni­ca udruge PUN-HR. "Problema ima u svim dijelovima Hrvatske, evidentno je da pomoćnika nema dovoljno", ističe. Uvjeti su prošlih godina bili još gori, radilo se i za upola manje naknade, podsjeća Pavičić i računa kako je više od 70 posto pomoćnika u nastavi radilo za puno manju plaću od one koju će primati od ove jeseni. Ovisno o sredini, odnosno o broju sati na koji su pomoćnici prijavljen­i, plaće bi im se trebale kretati u netoiznosu od 600 do 800 eura mjesečno. Za taj će novac, kaže, raditi samo entuzijast­i, netko kome je to drugi posao, ili oni koji si to mogu financijsk­i dopustiti, jer od te se plaće ne može živjeti.