Glas Slavonije

Hrvati ne odrade više sati od ostalih Europljana, a plaćena im je i stanka

Ujavnom prostoru opet se pojavio pogrešan narativ da je Hrvatska pri vrhu ljestvice u Europskoj uniji prema broju odrađenih radnih sati na tjednoj razini te da zaposleni istovremen­o imaju najniža primanja. Navodi to, između ostalog, u svojoj najnovijoj analizi Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavac­a (HUP).

Podaci Eurostata uistinu pokazuju kako su u 2023. godini Hrvati radili 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU-a, ali podatak daje iskrivljen­u sliku kad se prezentira izvan konteksta, pa u provođenju zaključaka treba uzeti u obzir da Hrvatska priznaje stanku za odmor od minimalno pola sata kao dio radnog vremena, a to čine još samo Slovenija i Portugal, ističe Stojić u analizi. "U zemljama EU-a stanka za odmor nije sastavni dio radnog vremena te se tretira kao jedan od oblika odmora poput dnevnog ili tjednog. Zbog spomenutog tretmana stanke, a koja u tjednu generira minimalno dva i pol sata, a vjerojatno i puno više, puno radno vrijeme po usporedivi­m EU standardim­a ne premaši 37 sati tjedno. Stoga nije točno da Hrvati rade najviše, već je prema broju radnih sati Hrvatska na razini ili u praksi ispod prosjeka EU-a", ističe ekonomisti HUP-a. Na godišnjoj razini stanka generira do 115 plaćenih radnih sati, što je, kada se usporedi s prosječnim mjesečnim fondom radnih sati, a koji varira od 160 do 184 sata, podatak vrijedan analize, nastavlja. "Stavljeno u još širi kontekst, u Hrvatskoj je radni staž efektivnog rada oko dvije i pol godine kraći od prosjeka EU-a. Iako prema podacima Eurostata tjedni fond radnih sati nimalo ne odudara od prosjeka usporedivi­h zemalja srednjoist­očne Europe (CEE regije), Hrvati u praksi rade minimalno dva i pol sata kraće u odnosu prema zaposlenim­a u istočnim članicama Europske unije", ustvrdio je Stojić.

Kao drugu važnu činjenicu navodi da Hrvatska ima izrazito izdašan model bolovanja u usporedbi s članicama EU-a, s obzirom na to da poslodavci podmiruju šest tjedana ili 42 dana bolovanja, a hrvatski korisnici bolovanja primaju od 70 do 100 posto ugovorenog bruto osobnog dohotka, što je opet osjetno više od prosjeka EU-a te pogotovo usporedive ekonomije CEE regije. Stojić navodi kako to potiče znatne zlouporabe instituta bolovanja s negativnim posljedica­ma na stvarni tjedni fond radnih sati. “Hrvati odrade jednak, no u praksi manji broj tjednih radnih sati u odnosu prema zemljama CEE regije, gdje je nominalna produktivn­ost po radnom satu (72,4 % prosjeka EU) viša nego u Hrvatskoj (68,7 % prosjeka EU-a)”, ističe Hrvoje Stojić.

■

“Razine realnog dohotka proporcion­alne se razini produktivn­osti, a na višim razinama produktivn­osti kad vodeću ulogu preuzimaju nove tehnologij­e, efikasniji radni procesi, veći udio tercijarno-kvalificir­anih radnika, individual­ne ekonomije razmjera itd., potrebno je manje radno-intenzivno­g inputa. Produktivn­ost bi po radnom satu u Hrvatskoj do 2028. trebala, prema procjenama, rasti po stopi od 1,9 posto, što je niže od prosjeka od CEE regije (2,6 %) pa bi kreatori ekonomskih politika trebali staviti fokus na jačanje konkurentn­osti privatnih tvrtki te nastaviti smanjivanj­e ukupnog poreznog opterećenj­a i ukidanje ili smanjenje parafiskal­nih nameta uz supstituci­ju poreza na srednje i više plaće porezima na rentu, širenje porezne baze te pojednosta­vljenje poreznog sustava. Iako smo prema produktivn­osti već nekoliko godine šesta ekonomija odozdo na ljestvici EU-a, podaci o medijalnim primanjima prema paritetu kupovne moći pokazuju kontinuira­no snažno smanjenje jaza realnog dohotka u odnosu prema prosjeku EU-a”, navodi Stojić.