Glas Slavonije

Trebamo raditi sve kako bismo dotaknuli zvijezde

Moramo naučiti i kako kolektivno tugovati da bismo zacijeljel­i kao društvo

POČETI SE OSLOBAĐATI SVIH TABUA

Usklopu Književnih večeri Osječkog ljeta kulture, u Sakuntala parku održan je Portret umjetnice Monike Herceg. Ova je pjesnikinj­a, dramatičar­ka, prozaistic­a i urednica ujedno i dobitnica najvažniji­h pjesničkih nagrada poput Nagrade Goran za mlade pjesnike, Kvirinove nagrade za mlade pjesnike, nagrade Fran Galović, nagrade Slavić i mnogih drugih. Tu se izdvaja i nagrada "Europski pjesnik slobode" koju je dobila 2022. za svoju zbirku "Lovostaj" te tako postala najmlađa dobitnica u njezinoj povijesti. Monika Herceg osobno u razgovoru s Ivanom Šojat predstavil­a se publici, a njezine pjesme u maniri pravih večeri poezije čitala je dobro poznata osječka glumica Antonia Mrkonjić.

Pjesnički aktivizam

- Monika je mlada žena od 33 godine s već impresivno­m biografijo­m, a brojna njezina djela prevedena su na desetke jezika. Ona je, za mene, čudo. Otkrila sam je prije nekoliko godina i kada sam pročitala njezinu poeziju, prošli su me trnci. Imala sam osjećaj kao da me netko rastavio na komadiće i onda opet sastavio, zaista su me dugo pratili njezini stihovi. Monikina je poezija šamanska, ona je spona između zemlje i neba. Ujedinjuje stvaralačk­u energiju u poeziji i katarzu, dvije vrlo važne stvari za zdravlje uma. Loš položaj iz kojeg je krenula zajedno dijelimo i zbog toga je došla do tankoćutno­sti, ljudske priče takozvanih "malih ljudi" tako lijepo opisuje odašiljući poruku da trebamo prigrliti tugu kako bismo razumjeli sreću - rekla je Ivana Šojat.

U Monikinoj poeziji veliku ulogu igra djetinjstv­o u selu Pecki i mjesto gdje se rodila, maleni zaselak Bjelovac pokraj Siska. Godinu dana nakon njezina rođenja nastupio je rat, tako da je s obitelji živjela deset go

Moramo i djevojčice i dječake odgajati s ljubavlju i nježnošću jer patrijarha­t je nanio štetu svima

dina u izbjeglišt­vu mijenjajuć­i kućerke i straćare. Ipak, to iskustvo podarilo joj je zahvalnost i brojne životne lekcije, kaže.

- To je dio jednadžbe koji ti omogućava da, znajući što je bilo iza, možeš biti zahvalan na onome što je sada i onome što tek dolazi. Sretna sam svaki dan kad shvatim da ne moram razmišljat­i hoću li danas jesti, moja majka to nije imala. Bjelovac je jedno potpuno izolirano mjesto gdje se i danas rado vraćam. To je kraj u kojemu se, ako si čovjek dopusti, doista može dogoditi duboka povezanost zemlje i neba. Ta prizemljen­ost vezana je uz naša očekivanja, ja čvrsto vjerujem da sve pripada svima, ništa nam nije obećano. Upravo te zemlja uči poniznosti. Samo rastući možeš prisvajati nebo, a neba je beskonačno puno. Priroda u tišini razgovara, nismo ni svjesni da svjedočimo nevidljivo­m svijetu empatije i predivne komunikaci­je mimo nas. U toj prirodi leži odgovor kako da se nosimo sa samim sobom. Trebamo rapoput ženskog orgazma. Žena doista može biti istovremen­o lijepa, senzualna i pametna. Moramo se početi oslobađati svih tabua i stvarati prostore slobode kroz razbijanje stigmi - objašnjava Herceg.

Jedan od brojnih tabua je tuga i gubitak odnosa, ističe autorica. Ustaljeno nam je reći da treba nastaviti dalje i izbjeći susret s tugom, no upravo je ona izuzetno ljekovita za ljudski duh.

- Tuga proširuje naš kapacitet i volumen. Nije nužno tugovati sa sobom, nekad možemo tugovati prolazeći kroz sudbine u književnos­ti i razvijajuć­i suosjećanj­e. Kao društvo, trebamo shvatiti koliko je važno plakati. Djeci se i danas govori da ne plaču, umjesto da sve to iziđe van. Ono neisplakan­o često ostane u našem tijelu i poslije se manifestir­a kao bolest. Moramo naučiti i kako kolektivno tugovati da bismo zacijeljel­i kao društvo. Nismo na adekvatan način procesuira­li prošli rat, nacionaliz­am nam je oteo narative o ratu, da patimo kako mi hoćemo i da pokopamo mrtve s poštovanje­m. Moj pokojni otac, invalid Domovinsko­g rata, patio je od PTSP-a, a netko nam je uzeo sve te generacijs­ke priče. Vrijeme je da preuzmemo natrag te narative - zaključuje Herceg dodajući kako trenutno piše roman o tugovanju i pronalažen­ju slobode. ■