Encije mogle bi snike sada praznih galno prijave najam a bi subvencionirala do 30% ekonomske cijene najma
mu stanova, a u podstanarstvu živi 4,4 posto kućanstava, ili 64.000 obitelji. S obzirom na to da gradnja novih stanova traje duže i da je skupa, država se u svojoj prvoj stambenoj strategiji, koja bi trebala biti predstavljena do kraja ovog mjeseca ili početkom kolovoza, okreće praznim stanovima kojih je, prema svim podacima, najviše u velikim gradovima.
Prema HEP-ovim projekcijama u gradovima je oko 400.000 praznih stambenih jedinica, a Državni zavod za statistiku, pak, objavio je podatak za cijelu Hrvatsku gdje je 600.000 stambenih jedinica koje se ne koriste. Činjenicu da se netko sjetio napokon napraviti stambenu strategiju pohvalio je Duško Grgur.
“Kakvi su uvjeti kreditiranja u odnosu prema primanjima, mladi neće moći kupiti stan veći od 55 četvornih metara. Plaće se kreću od tisuću do 1300 eura, a cijene dvosobnog stana od 110 do 120 tisuća eura. Mislim da nije loša ideja da država subvencionira i dio najma, jer bi time pomogli za početak mladim obiteljima i naravno studentima", ističe Grgur, dodajući kako će najmodavci sigurno htjeti iskoristiti tu situaciju da povise najamninu. No smatra da je dobro što će država na taj način potaknuti vlasnike stanova da legalno prijave najam. "Veliki je broj stanova zaključan, ne troše se energenti, struja, plin i troškovi takvog stana su paušalni. Ovako će ih stimulirati da legalno rentaju stanove, da prijave poreznoj upravi, i to je najčišći i najpošteniji način poslovanja", poručuje Grgur. Ekonomski analitičar Damir Novotny skeptičan je prema onome što se do sada govorilo o stambenoj strategiji jer smatra da intervencije države najčešće nisu dobre.
Siva ekonomija
“Prema statističkim podacima, koji nisu baš precizni, više od 30 posto stambenih jedinica u RH nije nastanjeno. Ili se uopće ne koristi, ili se koristi za kratkoročne najmove, ili se koriste u okvirima sive ekonomije. Postoji neravnoteža između potražnje za stanovima u velikim gradovima, naročito u jadranskoj Hrvatskoj i Zagrebu dok imamo viškova stanova u središnjoj i panonskoj Hrvatskoj. Tu je, pak, manjak potražnje, a višak stanova znatno veći", podsjeća Novotny i naglašava da bi porez na nekretnine morao utjcati na postavljanje ravnoteže i bio bi dio izvora prihoda lokalnoj samoupravi.
Drži da što se veći broj stanova
Novotny smatra da bi i Grad Osijek mogao godišnje graditi bar stotinu stanova kako bi na taj način smirio nagli rast cijena nekretnina. “Ima mjesta u gradu gdje bi se moglo graditi, Grad Osijek je razvio infrastrukturu i nije problem graditi i na rubnim dijelovima. Beč je prešao na lijevu obalu Dunava i gradi jedno potpuno novo naselje Novi Beč. U Beču je tako napravljen dobar iskorak, mladi rado tamo stanuju jer je jako dobro povezano s novom infrastrukturom. Grad Osijek trebao bi graditi stanove kako bi se ljudima olakšalo stanovanje, ali i odluka da ostanu u Osijeku. Tako bi trebalo biti u većini tih gradova u istočnoj Hrvatskoj gdje nedostaje mladog radnosposobnog stanovništva. Tako bi se mladi ljudi odlučili ostati i ne bi morali sav novac potrošiti na stanovanje”, predlaže ekonomski analitičar Novotny.
nađe na tržištu po nižim cijenama, dostupnih mladim ljudima koji tek počinju život i svoje karijere, lakše će si osigurati prostor za stanovanje. Mišljenja je, međutim, da bi puno bolje bilo da to rade gradovi, kao što se to čini u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. "Jedinice lokalne samouprave investiraju u gradnju komunalnih stanova koji bi imali subvencioniranu najamninu. To je uobičajeno u gradovima, ali gradovi su ti koji to trebaju napraviti, nikako država. Gradovi bi mogli napuniti svoje proračune upravo iz poreza na nekretnine jer je to lokalni porez. Oni koji imaju viškove nekretnina, a ne koriste ih, morali bi platiti porez iz kojega bi se mogla financirati izgradnja komunalnih stanova", objašnjava Novotny. Zagovornik je "bečkog" modela, za koji kaže da ga koriste i veliki gradovi u Njemačkoj kako bi "smirili" tržište. "Grad Beč desetljećima je investirao u gradske stanove i desetak tisuća ih je godišnje 'izbacivao' na tržište i u tim stanovima žive mladi ljudi koji imaju subvencionirane zakupnine do jedne trećine njihovih dohodaka odnosno primanja, ali plaćaju po ekonomskim cijenama režijske troškove. Gradovi imaju na raspolaganju zemljišta na kojima se to može graditi", tvrdi Novotny. ■