Smo češće usamljeni i tužni
Način na koji doživljavamo usamljenost razlikuje se, ali može imati duboke posljedice
društvu može izazvati osjećaj usamljenosti. Na primjer, imati dijete ili započeti novi posao može značiti nove društvene krugove, ali oni ne moraju nužno zadovoljiti naše društvene potrebe. Glavna farmaceutkinja u Pharmici Carolina Goncalves kaže da usamljenost, osobito kronična usamljenost, može imati negativan utjecaj na naše zdravlje.
Kronična usamljenost može izazvati psihološki stres, podižući razinu hormona stresa, što s vremenom može oštetiti arterije, a to dovodi do stanja poput hipertenzije i ateroskleroze. Osim toga Goncalves je također rekla da istraživanja pokazuju da stres i društvena izolacija mogu povećati proizvodnju upalnih citokina (signalnih proteina koji kontroliraju upalu). Pojačana upala može pospješiti rast plakova, olabaviti plak u arterijama i izazvati krvne ugruške, što može pridonijeti razvoju i napredovanju bolesti srca i moždanog udara.
Stres
Zbog povećanog stresa izazvanog usamljenošću mnogi stječu navike poput pušenja i prekomjerne konzumacije alkohola kako bi pokušali blokirati osjećaj usamljenosti. Pušenje može oštetiti krvne žile i suziti arterije, povećavajući rizik od srčanog i moždanog udara. Kemikalije u cigaretama, poput nikotina i ugljičnog monoksida, povisuju krvni tlak i smanjuju kisik u krvi, opterećujući srce. Opijanje može dovesti do visokog krvnog tlaka jer stimulira simpatički živčani sustav, što izaziva brže kucanje srca i sužavanje krvnih žila. Kronična usamljenost može utjecati na naše tjelesno zdravlje kao i na mentalno zdravlje, izazivajući toliko štete koliko i pušenje 15 cigareta dnevno. Povezana je s dvostruko većim rizikom od rane smrti u usporedbi s pretilošću te s visokim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom, srčanim i moždanim udarima. Društveni utjecaj usamljenosti također se ne može zanemariti. Osjećaj izoliranosti može dovesti do povećanog rizika od problema s mentalnim zdravljem poput depresije. Istraživanje je pokazalo da je osjećaj usamljenosti povezan s 14 posto većim rizikom od dijabetesa tipa 2. Razlog tomu mogla bi biti veća razina stresa povezana s usamljenošću. Veće razine stresa rezultiraju povišenim razinama kortizola, što može povećati razinu šećera u krvi i inzulinsku rezistenciju, što izaziva dijabetes tipa 2. ■