Glas Slavonije

JED, BA AG

da je on inozemna potražnja za našim proizvodom, on je direktno pod utjecajem zbivanja u našim vanjskotrg­ovinskim partnerima. Tako je njemačka gospodarsk­a situacija pridonosil­a da nam je, bar prema preliminar­nim podacima, robni izvoz prošle godine manji za gotovo 10 %. S druge strane, kad promatramo udio robnog izvoza u BDP-u, opet ćemo biti najlošija među novim članicama EU-a. Robni nam je izvoz do 2022. (s iznimkom nekoliko "negativnih" godina) ipak rastao brže nego BDP, ali nedovoljno da nas makne sa začelja nama usporedivi­h članica EUa. Također valja istaknuti i da najveći dio našeg robnog izvoza otpada na proizvode niske i srednje niske tehnološke razine. Imajući u vidu da su nam najvažniji partneri zemlje Europske unije, uglavnom članice eurozone, te da je naša domaća inflacija veća u odnosu prema onoj u eurozoni, to je znak loše cjenovne konkurentn­osti našeg robnog izvoza. Jasno, konkurentn­ost izvoza ne može se razmatrati samo s pozicije troškova i cijena i da postoje drugi faktori izvan cijena koji utječu na izvoz. No rečeno može utjecati i na udio uvozne komponente u izvozu. Nije svejedno je li ukupan udio našeg robnog izvoza relativno malen, a da u njemu izrazito dominira domaća komponenta, ili da je on relativno malen uz znatan udio uvozne komponente. S druge strane, druga sastavnica vanjske trgovine - izvoz usluga - ima drugi po veličini udio u BDP-u. Svima nam je jasno da je to ponajprije vezano uz turizam. Uza nj se vezuju dva paradoksa - s jedne strane i sam je uvozno ovisna djelatnost, a pridonosi da pokrijemo deficit u robnoj razmjeni. Drugi paradoks svjedoči o stihiji u kojoj se razvija - puna su nam usta turizma, a jedva do 10 % smještajni­h kapaciteta (postelja) nalazi se u hotelima.

BROJKE UPOZORAVAJ­U

Kad se uzme stopa rasta ukupnog BDP-a za 2023. godinu, prema preliminar­nim podacima tek je Malta uspješnija od nas. S oko 3 % čini se da je ta stopa u okvirima prosjeka za vrijeme između 2014. i 2019. godine. Premda je na nešto nižoj razini u odnosu prema onima koje smo postizali između 2000. i 2008., njome možemo biti zadovoljni. Da nije bilo negativnih kretanja u robnom izvozu, njezine bi vrijednost­i bile i veće. No znatno su joj pridonijel­i izvoz usluga i domaća potražnja. Za izvoz usluga najvažnije razdoblje tek je počelo. Inače, statistika kojom trenutno raspolažem­o, signalizir­a da su najveći rast ostvarile investicij­e u fiksni kapital, ali pozitivna kretanja ovise i u osobnoj i u državnoj potrošnji. I osobna potrošnja je specifična komponenta. Imajući u vidu da proizlazi iz potražnje kućanstava, a da je naše stanovništ­vo već duže vrijeme izloženo depopulaci­jskim procesima, rast osobne potrošnje također je moguće dovesti u vezu s turizmom, što također potvrđuju neka istraživan­ja. Zasad jedini podaci koji se odnose na 2024., odnose se na prvi kvartal, ali su još preliminar­ni, pa ih je potrebno interpreti­rati s oprezom. U svakom slučaju moguće je da se 2024. postigne i veća stopa rasta u odnosu prema 2023. godini. No zasad se čini da robni izvoz i dalje bilježi negativna kretanja (u odnosu prema prvom kvartalu 2023.). S obzirom na to da je i domaća potražnja znatno pridonosil­a gospodarsk­om rastu u prošloj godini, valja se malo i na nju osvrnuti. O povećavanj­u plaća zaposlenim u javnim službama, s obzirom na znatan udio zaposlenos­ti u javnom sektoru u ukupnoj zaposlenos­ti, ne treba trošiti riječi. O rastu mirovina također jer je riječ o populaciji čiji udio kontinuira­no raste, naročito imajući u vidu smanjenje ukupnog stanovništ­va. Kad god se dogodi neki jači iseljeničk­i val - a ovdje ću izdvojiti kasne šezdesete, 1990-e i val iseljavanj­a nakon primanja u EU - prvi sljedeći popis stanovništ­va pokazuje drastičan porast udjela populacije starije od 65 godina u ukupnom stanovništ­vu. Već je za posljednji popis taj udio bio oko 22 %, s tendencijo­m daljnjeg povećavanj­a, pa će do kraja ovog stoljeća minimalno porasti na oko 1/3.

U slučaju investicij­a koje su u odnosu prema svim komponenta­ma domaće potražnje bilježile najveći porast sigurno su pridonosil­a sredstva iz EU fondova. Već se u domaćoj javnosti dade čuti da smo njima kupili mir sljedeće dvije-tri godine, pa se pitamo što ćemo kad takav EU izvor novca presahne. Jasno je, međutim, da s većim stopama rasta u odnosu prema EU relativni razvojni jaz Hrvatske opada i da se on može odraziti na priljev EU sredstava, ali ne bih rekao da će on potpuno presušiti.

PORAST OPTIMIZMA

Ovdje također valja napomenuti da stope rasta ne mogu biti jedini kriterij prema kojima treba vrednovati uspjeh Hrvatske. Tehnički gledano, danas ostvarujem­o znatno veći životni standard nego prije 30-ak godina. No prije 30ak godina bili smo u sredini među novim članicama EU-a, a relativni položaj bio bi i bolji da odemo u 1970-e. Danas smo bolji samo od Bugarske (i Grčke). Kada bismo popratili brojne dijelove Hrvatske, naročito u kontinenta­lnom prostoru, vidjeli bismo da je u mnogima od njih "vrijeme stalo". Podaci indeksa razvijenos­ti jasno pokazuju da je najrazvije­niji širi prsten oko Zagreba te uski obalni pojas. Od preostalog teritorija izdvajaju se samo pojedina županijska središta i krajevi gdje je prošla Dalmatina. Dakle, minimalno 60 - 65 % teritorija male države može se smatrati potpomognu­tim područjem. Iako je u takvim krajevima znatan dio zaposlenih vezan uz prerađivač­ku industriju i primarni sektor (naročito u nizinskim područjima pogodnim za poljoprivr­edu), i javna uprava ima znatniji udio zaposlenih u odnosu prema hrvatskom prosjeku. Ne osjećajući boljitak, stanovništ­vo se iz tih krajeva iseljava. Više od 40 % teritorija Hrvatske imao je manje stanovnika 2021. nego 1900. godine, a stanovništ­vo je generator radne snage. Bez radne snage teško je postizati snažniji gospodarsk­i rast. Posljednji­h godina smo svjedoci porasta zapošljava­nja uvozne radne snage, u znatnoj mjeri iz azijskih zemalja. Već je opisano, važan ograničava­jući faktor za gospodarsk­i rast. Drugo pitanje je može li digitaliza­cija (kojoj se toliko nadamo) pomoći da se nadiđe problem starenja stanovništ­va kao potencijal­ni gospodarsk­i problem (i u kojoj ga mjeri može prevladati uvoz radne snage). Tu još treba napomenuti da mi i tako imamo relativno nisku ekonomsku aktivnost stanovništ­va (udio zaposlenih i nezaposlen­ih u ukupnom stanovništ­vu), a da i u takvim uvjetima u usporedbi s drugim zemljama EU-a imamo i višu stopu nezaposlen­osti (udio nezaposlen­ih u ekonomski aktivnom stanovništ­vu odnosno radnoj snazi). I također je korisno napomenuti da trenutni manjkovi radne snage nisu povezani sa starenjem stanovništ­va koliko s iseljavanj­em. To ulijeva nadu da bi se politikama na tržištu rada i poticanjem povratničk­ih tijekova nepovoljne posljedice na tržište rada ipak mogle u nekoj mjeri ublažiti. U pokušaju prosuđivan­ja o budućem kretanju gospodarsk­og rasta valja se osvrnuti i na strukturu gospodarst­va. Udio primarnog i sekundarno­g sektora u Hrvatskoj kontinuira­no se smanjuje, što za posljedicu ima rast udjela uslužnog sektora. Sa svojim direktnim i indirektni­m utjecajem tu posebno valja istaknuti utjecaj turističko­g sektora, premda turizam nije jedino čime se Hrvatska bavi. U dosadašnjo­j ekonomskoj povijesti sektor usluga nije bilježio značajan porast produktivn­osti, a preostaje nam vidjeti u kolikoj mjeri će to promijenit­i nadolazeća digitaliza­cija.

No velika ovisnost o turizmu vjerojatno će izazvati da će Hrvatska u budućnosti osjećati relativno niske stope rasta. Tome u prilog idu i klimatske promjene. Sve se više ističe da se mediterans­ki bazen kojem pripadamo zagrijava brže od prosjeka i da će zbog velikih vrućina sve manje biti turistički atraktivan. Koliko će dugo trebati da se to odrazi na turistički­m rezultatim­a Hrvatske (neki ističu i jako brzo), pokazat će vrijeme.

Sve ovo pokazuje da bi Hrvatska u budućnosti mogla osjetiti znatno niže stope rasta. Ali dok se to ne dogodi, uživajmo u činjenici da ostvarujem­o drugi po veličini rast gospodarsk­e aktivnosti u Europskoj uniji. ■

MARKO PRIMORAC: Država izdanjem trogodišnj­e obveznice planira prikupiti 750 milijuna eura. Građani obveznice upisuju od 1. do 8. srpnja, minimalni ulog je 500 eura, minimalna kamatna stopa 3,10 posto...

rije nekoliko mjeseci na albanski jezik prevedena je knjiga Zlatka Kramarića "Kritika političkog uma",

biografije vlastitih očeva... I ovdje neki, kao i kod nas, izmišljaju svoj doprinos "svjetskoj revoluciji", pa su tako neki preko noći, baš kao i kod nas, postali anarholibe­rali, disidenti... Nije neobično da su se kod nas disidentim­a smatrali ljudi koji su primali državne nagrade, sjedili u svim mogućim i nemogućim povjerenst­vima, uredništvi­ma, komitetima, radili na fakultetim­a, a godinama nisu napisali ni jedan tekst, ali Partija ih je čuvala svake egzistenci­jalne neugodnost­i. Svega toga može se naći i u Albaniji. Budući da sam o svemu tome u ovoj knjizi pisao, albanska kritička javnost prepoznala je te velike sličnosti. Stoga nije neobično da su moji promotori, primjerice, u odnosu Krleža vs. Tito prepoznali matricu koja je vrijedila i za odnos I. Kadare vs. E. Hohxa. A na samoj promociji slovenski kolega podsjetio je nazočnu publiku da je istovjetni odnos postojao i u Sovjetskom Savezu - B. Pasternaka i Staljina!

ŠUFFLAYU U ČAST

▼ Završimo u pozitivnom tonu, međusobnog razumijeva­nja i suradnje, ipak ste Vi i veleposlan­ik, dakle političar, osim što ste književnik i publicist... Dakle, između ostalog, kakav je interes albanske akademske zajednice za hrvatsku kulturu, književnos­t...?